Dark patterns (mračni obrasci) su dizajnerske i funkcionalne tehnike u softveru i online servisima koje su namjerno osmišljene da korisnika navedu na odluke koje ne bi donio da je interfejs neutralan, transparentan i jasan.
Termin je prvi put upotrijebio Harry Brignull, 2010.
Deceptive design patterns (obmanjujući dizajnerski obrasci) - poznati i kao dark patterns (mračni obrasci) su trikovi koji se koriste na web-stranicama i u aplikacijama kako bi vas naveli da učinite nešto što zapravo niste namjeravali, poput kupovine ili prijave za neki servis. – Dr. Harry Brignull, Deceptive Design
Cilj dark patterna nije da korisniku olakšaju korištenje sistema, već da koriste psihološke pritiske, zbunjenost ili umor korisnika, kako bi ga naveli na određeno ponašanje - davanje pristanka, dijeljenje podataka, produženje pretplate/članstva ili odustajanje od privatnosti.
Dark patterns često izgledaju kao loš UX ili dizajn, ali razlika je u namjeri.
- Loš dizajn je rezultat nenamjerne greške ili neznanja.
- Dark pattern je svjesno i plansko rješenje.
Tipični primjeri:
Istaknuto dugme “Accept All” dok je “Reject” skriveno ili ne postoji. Čest primjer su cookie banneri, gdje “Manage settings” vodi na dodatni korak za ručno podešavanje. Većina korisnika popusti zbog žurbe ili umora i klikne “Accept All”.
Automatski označene opcije za dijeljenje podataka, umjesto obrnuto - korisnik bi trebao sam odabrati eskplicitno ukoliko želi dijeliti podatke.
Komplikovan proces otkazivanja pretplate na web stranicama (tzv. Roach Motel).
Često se koristi psihološki pritisak na korisnika porukama koje izazivaju krivicu. Npr., na sajtu koji se bavi online zaštitom, pristanak može bude sugestivno formulisan kao “Želim primati obavijesti i biti zaštićen”. To bi bilo i prihvatljivo da korisnik ima ponudjeno neutralne DA/NE odgovore. Medjutim, obično je potvrdna opcija formulisana kao “Da” dok odbijanje zahtijeva klik na “Ne želim biti zaštićen”. To je direktan psihološki pritisak i stvaranje nelagode kako bi se korisnika potaknulo da klikne “Da”.
Vrlo često su na web stranicama zakopani i otežani procesi brisanja naloga. Notoran primjer je Facebook, gdje je brisanje naloga duboko u opcijama, s mnogo koraka, periodom čekanja od 30 dana. Što je dodatni problem, ako se bilo kada u periodu odgode od 30 dana korisnik prijavi, svjesno ili nesvjesno - nalog će automatski biti reaktiviran i proces brisanja otkazan.
Privacy zuckering - ovaj dark pattern je imenovan po CEO-u Facebooka, a u pitanju namjerno navođenje korisnika da podijeli više informacija o sebi nego što je namjeravao. To je posebno bilo izraženo u ranim danima Facebook mreže.
Ovo su samo neki primjeri, kako bi se pojam pojasnio. Dark patterni su česti i lako ih je prepoznati kada razumijete njihovu svrhu i razloge zbog kojih kompanije koriste ove tehnike. Trebamo razumjeti da kompanije angažuju marketing stručnjake, psihologe, eksperte za dizajn korisničkog interfacea kako bi napravili dizajn koji će biti obmanjujuć i što je više moguće stvarati ovisnost i potrebu za stalnim korištenjem servisa. Sve to ne rade s plemenitim namjerama nego kako bi što više profitirali na nama, pri tom se ne obazirući na etiku i dobrobit nas kao svojih korisnika.